Pređi na sadržaj
Postanje 4141 od 50

Stari zavet · Zakonske knjige

Postanje 41

Josif tumači faraonove snove. Napredovanje u službi. Unapređenje zemlje i staranje o njoj.

1
A poslije dvije godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci.
2
I gle, iz rijeke izađe sedam krava lijepijeh i debelijeh, i stadoše pasti po obali.
3
I gle, iza njih izađe iz rijeke sedam drugih krava, ružnijeh i mršavijeh, i stadoše pored onijeh krava na obali.
4
I ove krave ružne i mršave pojedoše onijeh sedam krava lijepijeh i debelijeh. U tom se probudi Faraon.
5
Pa opet zaspav, usni drugom, a to sedam klasova izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh;
6
A iza njih isklija sedam klasova malijeh i šturijeh;
7
Pa ovi klasovi mali pojedoše onijeh sedam velikijeh i jedrijeh. U tom se probudi Faraon i vidje da je san.
8
I kad bi ujutru, on se zabrinu u duhu, i poslav sazva sve gatare Misirske i sve mudrace, i pripovjedi im što je snio; ali niko ne može kazati Faraonu šta znači.
9
Tada progovori starješina nad peharnicima Faraonu i reče: Danas se opomenuh grijeha svojega.
10
Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kući zapovjednika stražarskoga mene i starješinu nad hljebarima,
11
Usnismo u jednu noć ja i on, svaki za sebe po značenju sna svojega usnismo.
12
A ondje bijaše s nama momče Jevrejče, sluga zapovjednika stražarskoga, i mi mu pripovjedismo sne, a on nam kaza šta čiji san znači.
13
I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u službu, a onoga objesi.
14
Tada Faraon posla po Josifa, i brže ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobuče se, te izađe pred Faraona.
15
A Faraon reče Josifu: Usnih san, pa mi niko ne umije da kaže šta znači, a za tebe čujem da umiješ kazivati sne.
16
A Josif odgovori Faraonu i reče: To nije u mojoj vlasti, Bog će javiti dobro Faraonu.
17
I reče Faraon Josifu: Usnih, a ja stojim kraj rijeke na obali.
18
I gle, iz rijeke izađe sedam krava debelijeh i lijepijeh, te stadoše pasti po obali.
19
I gle, iza njih izađe sedam drugih krava rđavijeh, i vrlo ružnijeh i mršavijeh, kakvijeh nijesam vidio u cijeloj zemlji Misirskoj.
20
I ove krave mršave i ružne pojedoše onijeh sedam debelijeh.
21
I kad im biše u trbuhu, ne poznavaše se da su im u trbuhu, nego opet bjehu onako ružne kao prije. Utom se probudih.
22
Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh;
23
A iza njih isklija sedam malijeh, tankijeh i šturijeh.
24
I ovi tanki klasovi proždriješe onijeh sedam lijepijeh. I ovo pripovjedih gatarima, ali mi nijedan ne zna kazati šta znači.
25
A Josif reče Faraonu: Oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu šta je naumio.
26
Sedam lijepijeh krava jesu sedam godina, a sedam lijepijeh klasova jesu sedam godina; oba su sna jednaka.
27
A sedam krava mršavijeh i ružnijeh, što izađoše iza onijeh, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnijeh i šturijeh biće sedam godina gladnijeh.
28
To je što rekoh Faraonu: Bog kaže Faraonu šta je naumio.
29
Evo, doći će sedam godina vrlo rodnijeh svoj zemlji Misirskoj.
30
A iza njih nastaće sedam gladnijeh godina, gdje će se zaboraviti sve obilje u zemlji Misirskoj, jer će glad satrti zemlju,
31
Te se neće znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer će biti vrlo velika.
32
A što je dva puta zasopce Faraon snio, to je zato što je zacijelo Bog tako naumio, i naskoro će to učiniti Bog.
33
Nego sada neka potraži Faraon čovjeka mudra i razumna, pa neka ga postavi nad zemljom Misirskom.
34
I neka gleda Faraon da postavi starješine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji Misirskoj za sedam rodnijeh godina;
35
Neka skupljaju od svakoga žita za rodnijeh godina koje idu, i neka snesu pod ruku Faraonovu svakoga žita u sve gradove, i neka čuvaju,
36
Da se nađe hrane zemlji za sedam godina gladnijeh, kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi.
37
I ovo se učini dobro Faraonu i svijem slugama njegovijem.
38
I reče Faraon slugama svojim: Možemo li naći čovjeka kakav je ovaj, u kojem bi bio duh Božji?
39
Pa reče Faraon Josifu: Kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudra i razumna kao što si ti.
40
Ti ćeš biti nad domom mojim, i sav će ti narod moj usta ljubiti; samo ću ovijem prijestolom biti veći od tebe.
41
I još reče Faraon Josifu: Evo, postavljam te nad svom zemljom Misirskom.
42
I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuče ga u haljine od tankoga platna, i objesi mu zlatnu verižicu o vratu,
43
I posadi ga na kola koja bijahu druga za njegovijem, i zapovjedi da pred njim viču: Klanjajte se! I da ga je postavio nad svom zemljom Misirskom.
44
I još reče Faraon Josifu: Ja sam Faraon, ali bez tebe neće niko maći ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji Misirskoj.
45
I nadje Faraon Josifu ime Psontomfanih, i oženi ga Asenetom, kćerju Potifere sveštenika Onskoga. I pođe Josif po zemlji Misirskoj.
46
A bijaše Josifu trideset godina kad izađe pred Faraona cara Misirskoga. I otišav od Faraona, obiđe svu zemlju Misirsku.
47
I za sedam rodnijeh godina rodi zemlja svašta izobila.
48
I stade Josif kupiti za tijeh sedam godina svakoga žita što bješe po zemlji Misirskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje bjehu oko njega.
49
Tako nakupi Josif žita vrlo mnogo koliko je pijeska morskoga, tako da ga presta mjeriti, jer mu ne bješe broja.
50
I dokle još ne nasta gladna godina, rodiše se Josifu dva sina, koje mu rodi Aseneta, kći Potifere sveštenika Onskoga.
51
I prvencu nadjede Josif ime Manasija, govoreći: Jer mi Bog dade da zaboravim svu muku svoju i sav dom oca svojega.
52
A drugome nadjede ime Jefrem, govoreći: Jer mi Bog dade da rastem u zemlji nevolje svoje.
53
Ali prođe sedam godina rodnijeh u zemlji Misirskoj;
54
I nasta sedam godina gladnijeh, kao što je Josif naprijed kazao. I bješe glad po svijem zemljama, a po svoj zemlji Misirskoj bješe hljeba.
55
Ali najposlije nasta glad i po svoj zemlji Misirskoj, i narod povika k Faraonu za hljeb; a Faraon reče svima Misircima: Idite k Josifu, pa što vam on kaže, ono činite.
56
I kad glad bješe po svoj zemlji, otvori Josif sve žitnice, i prodavaše Misircima. I glad posta vrlo velika u zemlji Misirskoj.
57
I iz svijeh zemalja dolažahu u Misir k Josifu da kupuju; jer posta velika glad u svakoj zemlji.
Glave · Postanje
  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16
  17. 17
  18. 18
  19. 19
  20. 20
  21. 21
  22. 22
  23. 23
  24. 24
  25. 25
  26. 26
  27. 27
  28. 28
  29. 29
  30. 30
  31. 31
  32. 32
  33. 33
  34. 34
  35. 35
  36. 36
  37. 37
  38. 38
  39. 39
  40. 40
  41. 41
  42. 42
  43. 43
  44. 44
  45. 45
  46. 46
  47. 47
  48. 48
  49. 49
  50. 50

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.

Pokušajte