Stari zavet · Zakonske knjige
Postanje 21
Rođenje Isaka. Istjerivanje Ismaila i njegove majke. Avramov zavjet sa Avimelehom.
1
I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i učini Gospod Sari kao što bješe kazao.
2
Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod.
3
I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak.
4
I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog.
5
A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak.
6
A Sara reče: Bog mi učini smijeh; ko god čuje, smijaće mi se.
7
I reče: Ko bi rekao Avramu da će Sara dojiti djecu? Ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.
8
A kad dijete doraste da se odbije od sise, učini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise.
9
I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se podsmijeva;
10
Pa reče Avramu: Otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neće biti našljednik s mojim sinom, s Isakom.
11
A to Avramu bi vrlo krivo zbog sina njegova.
12
Ali Bog reče Avramu: Nemoj da ti je krivo zbog djeteta i zbog robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer će ti se u Isaku sjeme prozvati.
13
Ali ću i od sina robinjina učiniti narod, jer je tvoje sjeme.
14
I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leđa, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Virsavskoj.
15
A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo,
16
Pa otide koliko se može strijelom dobaciti i sjede prema njemu; jer govoraše: Da ne gledam kako će umrijeti dijete. I sjedeći prema njemu, stade iza glasa plakati.
17
A Bog ču glas djetinji, i anđeo Božji viknu s neba Agaru i reče joj: Što ti je, Agaro? Ne boj se, jer Bog ču glas djetinji odande gdje je.
18
Ustani, digni dijete i uzmi ga u naručje; jer ću od njega učiniti velik narod.
19
I Bog joj otvori oči, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode i napoji dijete.
20
I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji i posta strijelac.
21
A življaše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje Misirske.
22
U to vrijeme reče Avimelehi Fihol, vojvoda njegov, Avramu govoreći: Bog je s tobom u svemu što radiš.
23
Zakuni mi se sada Bogom da nećeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da ćeš dobro onako kako sam ja tebi činio i ti činiti meni i zemlji u kojoj si došljak.
24
A Avram reče: Hoću se zakleti.
25
Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove.
26
A Avimeleh reče: Ne znam ko je to učinio; niti mi ti kaza, niti čuh do danas.
27
Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru među sobom.
28
I Avram odluči sedam jaganjaca iz stada.
29
A Avimeleh reče Avramu: Šta će ono sedam jaganjaca što si odlučio?
30
A on odgovori: Da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.
31
Otuda se prozva ono mjesto Vir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica.
32
Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol, vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku.
33
A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.
34
I Avram življaše kao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena.
Glave · Postanje
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.