Postanje 31

A Jakov ču gdje sinovi Lavanovi govore: Jakov uze sve što bješe našega oca, i od onoga što bješe našega oca steče sve ovo blago.

I vidje Jakov gdje lice Lavanovo nije prema njemu kao prije.

I Gospod reče Jakovu: Vrati se u zemlju otaca svojih i u rod svoj, i ja ću biti s tobom.

I poslav Jakov dozva Rahilju i Liju u polje k stadu svojemu.

I reče im: Vidim gdje lice oca vašega nije prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio sa mnom.

I vi znate da sam služio ocu vašemu kako sam god mogao;

A otac me je vaš varao i mijenjao mi platu deset puta; ali mu Bog ne dade da me ošteti;

Kad on reče: Što bude šareno neka ti je plata, onda se mladilo sve šareno; a kad reče s biljegom što bude neka ti je plata, onda se mladilo sve s biljegom.

Tako Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni;

Jer kad se upaljivaše stoka, podigoh oči svoje i vidjeh u snu, a to ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze bijahu šareni, s biljegama prutastim i kolastim.

A anđeo Gospodnji reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me.

A on reče: Podigni sad oči svoje i gledaj: ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze, šareni su, s biljegama prutastim i kolastim; jer vidjeh sve što ti čini Lavan.

Ja sam Bog od Vetilja, gdje si prelio kamen i učinio mi zavjet; ustani sada i idi iz ove zemlje, i vrati se na postojbinu svoju.

Tada odgovori Rahilja i Lija, i rekoše mu: Eda li još imamo kakav dio i našljedstvo u domu oca svojega?

Nije li nas držao kao tuđinke kad nas je prodao? Pa je još i naše novce jednako jeo.

Jer sve ovo blago što uze Gospod ocu našemu, naše je i naše djece. Zato čini sve što ti je Gospod kazao.

I podiže se Jakov, i metnu djecu svoju i žene svoje na kamile;

I odvede svu stoku svoju i sve blago što bješe stekao, stoku koju bješe stekao u Padan-Aramu, i pođe k Isaku ocu svojemu u zemlju Hanansku.

A Lavan bješe otišao da striže ovce svoje; i Rahilja ukrade idole ocu svojemu.

I Jakov otide kradom od Lavana Sirina ne javivši mu da hoće da ide.

I pobježe sa svijem blagom svojim, i podiže se, te prijeđe preko vode i uputi se ka gori Galadu.

A treći dan javiše Lavanu da je pobjegao Jakov.

I uze sa sobom braću svoju i pođe za njim u potjeru, i za sedam dana stiže ga na gori Galadu.

Ali Bog dođe Lavanu Sirinu noću u snu i reče mu: Čuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno.

I stiže Lavan Jakova; a Jakov bješe razapeo šator svoj na gori, pa i Lavan također razape svoj s braćom svojom na gori Galadu.

I Lavan reče Jakovu: Šta učini te kradom pobježe od mene i odvede kćeri moje kao na mač otete?

Zašto tajno pobježe i kradom otide od mene? Niti mi reče da te ispratim s veseljem i s pjesmama, s bubnjima i s guslama?

Niti mi dade da izljubim sinove svoje i kćeri svoje? Ludo si radio.

Mogao bih vam dosaditi; ali Bog oca vašega noćas mi reče govoreći: Čuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno.

Idi, dakle, kad si se tako uželio kuće oca svojega; ali zašto ukrade bogove moje?

A Jakov odgovori i reče: Bojah se i mišljah: Hoćeš silom oteti kćeri svoje od mene.

A bogove svoje u koga nađeš, onaj neka ne živi više; pred našom braćom traži što je tvoje u mene, pa uzmi. Jer Jakov nije znao da ih je ukrala Rahilja.

I uđe Lavan u šator Jakovljev i u šator Lijin i u šator dviju robinja, i ne nađe ih; i izašav iz šatora Lijina, uđe u šator Rahiljin.

A Rahilja uze idole i sakri ih pod samar kamile svoje i sjede ozgo;i Lavan pipaše po cijelom šatoru, i ne nađe.

A ona reče ocu svojemu: Nemoj se srditi, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer mi je što u žena biva. Traživ, dakle, ne nađe idola svojih.

I Jakov se rasrdi, i stade koriti Lavana, i govoreći reče mu: Šta sam učinio, šta sam skrivio, te si me tako žestoko tjerao?

Pipao si sav prtljag moj, pa šta si našao iz svoje kuće? Daj ovamo pred moju i svoju braću, neka rasude između nas dvojice.

Evo dvadeset godina bijah kod tebe: Ovce tvoje i koze tvoje ne jaloviše se, a ovnova iz stada tvojega ne jedoh.

Što bi zvijerje zaklalo nijesam ti donosio, sam sam podmirivao; od mene si iskao što bi mi bilo ukradeno danju ili noću.

Danju me ubijaše vrućina, a noću mraz; i san mi ne padaše na oči.

Tako mi je bilo dvadeset godina u tvojoj kući; služio sam ti četrnaest godina za dvije kćeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, i platu si mi mijenjao deset puta.

Da nije Bog oca mojega, Bog Avramov, i strah Isakov bio sa mnom, bi me zacijelo otpustio prazna. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa te ukori noćas.

A Lavan odgovori Jakovu i reče: Ove su kćeri moje kćeri, i ovi su sinovi moji sinovi, i ova stoka moja stoka, i što god vidiš, sve je moje; pa šta bih učinio danas kćerima svojim ili sinovima njihovijem koje rodiše?

Nego, hajde da uhvatimo vjeru, ja i ti, da bude svjedočanstvo između mene i tebe.

I Jakov uze kamen i utvrdi gaza spomen.

I reče Jakov braći svojoj: Nakupite kamenja. I nakupiše kamenja i složiše na gomilu, i jedoše na gomili.

I Lavan ga nazva Jegar-Sahadut, a Jakov ga nazva Galed.

I reče Lavan: Ova gomila neka bude svjedok između mene i tebe danas. Zato se prozva Galed.

A prozva se i Mispa, jer reče Lavan: Neka Gospod gleda između mene i tebe kad ne uzmožemo vidjeti jedan drugoga.

Ako ucvijeliš kćeri moje i ako uzmeš žene preko mojih kćeri, neće čovjek biti između nas, nego gle Bog svjedok između mene i tebe.

I još reče Lavan Jakovu: Gledaj ovu gomilu i gledaj ovaj spomenik, koji podigoh između sebe i tebe.

Svjedok je ova gomila i svjedok je ovaj spomenik: da ni ja neću prijeći preko ove gomile k tebi, ni ti k meni da nećeš prijeći preko ove gomile i spomenika ovoga na zlo.

Bog Avramov i bogovi Nahorovi, bogovi oca njihova, neka sude među nama. A Jakov se zakle strahom oca svojega Isaka.

I Jakov prinese žrtvu na gori, i sazva braću svoju na večeru; i jedoše pa noćiše na gori.

A ujutru rano usta Lavan, i izljubi svoju unučad i kćeri svoje, i blagoslovi ih, pa otide i vrati se u svoje mjesto.