Stari zavet · Zakonske knjige
Postanje 27
Jakov dobija lukavstvom blagoslov prvenca. Isav radi svojem bratu o glavi. Jakovljevo bjekstvo u Haran.
1
Kad Isak ostarje i oči mu potamnješe, te ne viđaše, dozva Isava, starijega sina svojega, i reče mu: Sine! A on odgovori: Evo me.
2
Tada reče: Evo, ostario sam, ne znam kad ću umrijeti;
3
Uzmi oružje svoje, tul i luk, i iziđi u planinu, te mi ulovi lova;
4
I zgotovi mi jelo po mojoj volji, i donesi mi da jedem, pa da te blagoslovi duša moja dok nijesam umro.
5
A Reveka ču šta Isak reče sinu svojemu Isavu. I Isav otide u planinu da ulovi lova i donese.
6
A Reveka reče Jakovu sinu svojemu govoreći: Gle, čuh oca tvojega, gdje besjedi s Isavom bratom tvojim i reče:
7
Donesi mi lova i zgotovi jelo da jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom dok nijesam umro.
8
Nego sada, sine, poslušaj me što ću ti kazati.
9
Idi sada k stadu i donesi dva dobra jareta da zgotovim ocu tvojemu jelo od njih, kako rado jede.
10
Pa ćeš unijeti ocu da jede i da te blagoslovi dok nije umro.
11
A Jakov reče Reveki materi svojoj: Ali je Isav brat moj rutav, a ja sam gladak;
12
Može me opipati otac, pa će se osjetiti da sam ga htio prevariti, te ću navući na se prokletstvo umjesto blagoslova.
13
A mati mu reče: Neka prokletstvo tvoje, sine, padne na mene; samo me poslušaj, i idi i donesi mi.
14
Tada otišav uze i donese materi svojoj; a mati njegova zgotovi jelo kako jeđaše rado otac njegov.
15
Pa onda uze Reveka najljepše haljine starijega sina svojega, koje bijahu u nje kod kuće, i obuče Jakova mlađega sina svojega.
16
I jarećim kožicama obloži mu ruke i vrat gdje bješe gladak.
17
I dade Jakovu sinu svojemu u ruke jelo i hljeb što zgotovi.
18
A on uđe k ocu svojemu i reče: Oče. A on odgovori: Evo me; koji si ti, sine?
19
I Jakov reče ocu svojemu: Ja, Isav tvoj prvenac; učinio sam kako si mi rekao; digni se, posadi se da jedeš lova mojega, pa da me blagoslovi duša tvoja.
20
A Isak reče sinu svojemu: Kad brže nađe, sine? A on reče: Gospod Bog tvoj dade, te izađe preda me.
21
Tada reče Isak Jakovu: Hodi bliže, sine, da te opipam jesi li sin moj Isav ili ne.
22
I pristupi Jakov k Isaku ocu svojemu, a on ga opipa, pa reče: Glas je Jakovljev, ali ruke su Isavove.
23
I ne pozna ga, jer mu ruke bjehu kao u Isava brata njegova rutave; zato ga blagoslovi;
24
I reče mu: Jesi li ti sin moj Isav? A on odgovori: Ja sam.
25
Tada reče: A ti daj, sine, da jedem lova tvojega, pa da te blagoslovi duša moja. I dade mu, te jede; pa mu donese i vina, te pi.
26
Potom Isak otac njegov reče mu: Hodi, sine, celuj me.
27
I on pristupi i cjeliva ga; a Isak osjeti miris od haljina njegovijeh, i blagoslovi ga govoreći: Gle, miris sina mojega kao miris od polja koje blagoslovi Gospod.
28
Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje i pšenice i vina izobila!
29
Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braći svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje, a blagosloven koji tebe uzblagosilja!
30
A kad Isak blagoslovi Jakova, i Jakov otide ispred Isaka oca svojega, u taj čas dođe Isav brat njegov iz lova.
31
Pa zgotovi i on jelo i unese ocu svojemu, i reče mu: Ustani, oče, da jedeš što ti je sin ulovio, pa da me blagoslovi duša tvoja.
32
A Isak otac njegov reče mu: Ko si ti? A on reče: Ja, sin tvoj, prvenac tvoj, Isav.
33
Tada se prepade Isak i reče: Ko? Pa gdje je onaj koji ulovi i donese mi lova, i od svega jedoh prije nego ti dođe, i blagoslovih ga? On će i ostati blagosloven.
34
A kad ču Isav riječi oca svojega, vrište iza glasa i ožalosti se veoma, i reče ocu svojemu: Blagoslovi i mene, oče.
35
A on mu reče: Dođe brat tvoj s prijevarom i odnese tvoj blagoslov.
36
A Isav reče: Pravo je što mu je ime Jakov, jer me već drugom prevari. Prvenaštvo mi uze, pa eto sada mi uze i blagoslov. Potom reče: Nijesi li i meni ostavio blagoslov?
37
A Isak odgovori i reče Isavu: Eto sam ga postavio tebi za gospodara; i svu braću njegovu dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom ukrijepih ga; pa šta bih sada tebi učinio, sine?
38
A Isav reče ocu svojemu: Eda li je samo jedan blagoslov u tebe, oče? Blagoslovi i mene, oče. I stade iza glasa plakati Isav.
39
A Isak otac njegov odgovarajući reče mu: Evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo.
40
Ali ćeš živjeti od mača svojega, i bratu ćeš svojemu služiti; ali će doći vrijeme, te ćeš pošto se naplačeš, skršiti jaram njegov s vrata svojega.
41
I Isav omrze ljuto na Jakova zbog blagoslova kojim ga blagoslovi otac, i govoraše u srcu svojem: Blizu su žalosni dani oca mojega, tada ću ubiti Jakova brata svojega.
42
I kazaše Reveki riječi Isava sina njezina starijega, a ona poslavši dozva Jakova mlađega sina svojega, i reče mu: Gle, Isav brat tvoj tješi se tijem što hoće da te ubije.
43
Nego, sine, poslušaj što ću ti kazati: Ustani i bježi k Lavanu bratu mojemu u Haran.
44
I ostani kod njega neko vrijeme dokle prođe srdnja brata tvojega,
45
Dokle se gnjev brata tvojega odvrati od tebe, te zaboravi što si mu učinio; a onda ću ja poslati da te dovedu odande. Zašto bih ostala bez obojice vas u jedan dan?
46
A Isaku reče Reveka: Omrzao mi je život radi ovijeh Hetejaka. Ako se Jakov oženi Hetejkom, kakvom između kćeri ove zemlje, da što mi život?
Glave · Postanje
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.