Stari zavet · Zakonske knjige
Postanje 29
Jakov služi kod Lavana za Liju i Rahilju.
1
Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istočnu.
2
I obzirući se, ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen bijaše studencu na vratima.
3
Ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i poslije opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mjesto.
4
I Jakov im reče: Braćo, odakle ste? Rekoše: Iz Harana smo.
5
A on im reče: Poznajete li Lavana, sina Nahorova? Oni rekoše: Poznajemo.
6
On im reče: Je li zdrav? Rekoše: Jest, i evo Rahilje, kćeri njegove, gdje ide sa stadom.
7
I on reče: Eto još je rano, niti je vrijeme vraćati stoku; napojte stoku, pa idite i pasite je.
8
A oni rekoše: Ne možemo dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku.
9
Dok on još govoraše s njima, dođe Rahilja sa stadom oca svojega, jer ona pasijaše ovce.
10
A kad Jakov vidje Rahilju kćer Lavana ujaka svojega, i stado Lavana ujaka svojega, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svojega.
11
I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se.
12
I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njezinu i da je sin Revekin; a ona otrča te javi ocu svojemu.
13
A kad Lavan ču za Jakova, sina sestre svoje, istrča mu u susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuću. I on pripovjedi Lavanu sve ovo.
14
A Lavan mu reče: Ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega cio mjesec dana.
15
Tada reče Lavan Jakovu: Zar badava da mi služiš što si mi rod? Kaži mi šta će ti biti plata?
16
A Lavan imaše dvije kćeri: Starijoj bješe ime Lija, a mlađoj Rahilja.
17
I u Lije bjehu kvarne oči, a Rahilja bješe lijepa stasa i lijepa lica.
18
I Jakovu omilje Rahilja, te reče: Služiću ti sedam godina za Rahilju, mlađu kćer tvoju.
19
A Lavan mu reče: Bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.
20
I odsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše.
21
I reče Jakov Lavanu: Daj mi ženu, jer mi se navrši vrijeme, da legnem s njom.
22
I sazva Lavan sve ljude iz onoga mjesta i učini gozbu.
23
A uveče uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom.
24
I Lavan dade Zelfu, robinju svoju, Liji kćeri svojoj da joj bude robinja.
25
A kad bi ujutru, gle, ono bješe Lija; te reče Jakov Lavanu: Šta si mi to učinio? Ne služim li za Rahilju kod tebe? Zašto si me prevario?
26
A Lavan mu reče: Ne biva u našem mjestu da se uda mlađa prije starije.
27
Navrši nedjelju dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih.
28
Jakov učini tako, i navrši s njom nedjelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kćer svoju za ženu.
29
I dade Lavan Rahilji kćeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja.
30
I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina.
31
A Gospod, videći da Jakov ne mari za Liju, otvori njojzi matericu, a Rahilja osta nerotkinja.
32
I Lija zatrudnje i rodi sina, i nadjede mu ime Ruvim govoreći: Gospod pogleda na jade moje, sada će me ljubiti muž moj.
33
I opet zatrudnje, i rodi sina, i reče: Gospod ču da sam prezrena, pa mi dade i ovoga. I nadjede mu ime Simeon.
34
I opet zatrudnje, i rodi sina i reče: Da ako se sada već priljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadješe ime Levije.
35
I zatrudnje opet, i rodi sina, i reče: Sada ću hvaliti Gospoda. Za to mu nadjede ime Juda; i presta rađati.
Glave · Postanje
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.