Stari zavet · Zakonske knjige
Postanje 9
Zakoni za novi svijet. Zavjet i duga. Nojevo prokletstvo i blagoslov njegove djece.
1
I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju;
2
I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.
3
Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.
4
Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.
5
Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samoga čovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaću dušu čovječiju.
6
Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka.
7
Rađajte se, dakle, i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.
8
I reče Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreći:
9
A ja, evo, postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,
10
I sa svijem životinjama što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim.
11
Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.
12
I reče Bog: Evo znak zavjeta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do vijeka:
13
Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta između mene i zemlje.
14
Pa kad oblake navučem na zemlju, vidjeće se duga u oblacima,
15
I opomenuću se zavjeta svojega koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.
16
Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se vječnoga zavjeta između Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.
17
I reče Bog Noju: To je znak zavjeta koji sam učinio između sebe i svakoga tijela na zemlji.
18
A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.
19
To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.
20
A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd.
21
I napiv se vina, opi se i otkri se nasred šatora svojega.
22
A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega i kaza obojici braće svoje napolju.
23
A Sim i Jafet uzeše haljinu i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega.
24
A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin,
25
I reče: Proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!
26
I još reče: Blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!
27
Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!
28
I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.
29
A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.
Glave · Postanje
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.